Generalni sekretar NATO-a Anders Fogh Rasmussen naglašava političku prirodu ofanzive NATO-a u Afganistanu. Cilj kombinirane afganistanske i međunarodne kampanje na jugu zemlje je pojačati sigurnost, upravljanje i proširiti ovlaštenja vlade. “Talibani napadaju, ali ne pobjeđuju” članak objavljen 24. maja u New York Timesu i International Herald Tribuneu.

BRISEL — Vijesti iz Afganistana u posljednjih nekoliko dana su bile uznemirujuće: teroristički napad talibana u Kabulu, neuspjeli, ali dramatičan napad na bazu NATO-a, te izvještaji o zastrašivanju talibana u Centralnom Helmandu i Kandaharu, gdje afganistanske i NATO snage pojačavaju operacije.  

Ništa od ovoga se ne može, niti smije zanemariti. Ali je bitno tačno prikazati šta se dešava u 2010. godini. Znamo da će i dalje biti terorističkih napada talibana i drugih pobunjenika. Bilo bi nemoguće pokušati zaustaviti ili spriječiti svaki od tih napada.

Radi se o tome da u 2010. godini stvar nije u sprečavanju svih napada. Tačno je da su u 2010. godini Afganistanci i NATO u ofanzivi, ali naša ofanziva je politička i usmjerena je u sami centar talibana.

U suštini, cilj ove političke ofanzive je promijeniti političke prilike u ključnim strateškim oblastima Afganistana, tako da se marginaliziraju najekstremniji elementi pobune – oni koji ni pod kojim okolnostima neće odustati od terorizma i zastrašivanja. Naš cilj je osigurati da oni nemaju političku podršku potrebnu za stvaranje strateškog izazova afganistanskim vlastima – nakon čega će izgubiti na snazi.

Brojni koraci se poduzimaju kako bi se riješio ovaj politički izazov. Svi su pod vodstvom Afganistanaca, ali NATO pruža podršku.

Prvo, mirovna skupština predsjednika Karzaia, koja će započeti za nekoliko dana, će prokrčiti put za interni mirovni proces u Afganistanu. Skupština će postaviti uvjete prema kojima oni Afganistanci koji više ne žele pružati podršku talibanima mogu nastaviti sa mirnim, časnim životom u okviru afganistanskog sistema.

Drugo, tokom konferencije u Kabulu krajem jula dogovorit će se temelji za tranziciju ka afganistanskom vodstvu, kako političkom tako i vojnom. Naš cilj je započeti sa procesom tranzicije ove godine.

Treće, u septembru će se održati izbori nakon kojih će Parlament Afganistana dobiti novi mandat. Izbori moraju proteći dobro i moraju biti sveobuhvatni. Već postoji jedan veoma ohrabrujući znak: 20% onih koji su se prijavili kao kandidati za izbore su žene. To je izvanredno za Afganistan i predstavlja primjer za region.

Politička i vojna operacija u Centralnom Helmandu i Kandaharu je u skladu sa ovim političkim fokusom. Neće biti Dana D u Kandaharu. Naše nastojanje tamo je voditi kombiniranu afganistansku i međunarodnu civilno-vojnu kampanju kako bi se promijenila politička situacija, postepeno poboljšala sigurnost, ojačalo upravljanje i proširila ovlaštenja vlade u ključnim oblastima gdje pobunjenici imaju utjecaja.

To je sporije od vojnog napada. Nije vidljivo na isti način kao napad na zračnu bazu ili samoubilački napad u centru Kabula. I potrajat će.

Ali tri mjeseca nakon pokretanja naše aktivnosti u Centralnom Helmandu, postoje jasne naznake da ova politička ofanziva može funkcionirati. U oblasti u kojoj nije bilo uprave osim talibanske brutalnosti, domaći lideri se sada slobodno i redovno sastaju kako bi projektirali svoju vlastitu budućnost. U 22 nove škole obrazuje se 3.000 učenika, od kojih je preko 400 djevojčica – nešto što je u toj oblasti samo nekoliko sedmica ranije bilo nemoguće. Zbog veće sigurnosti, više od 20 pijaca je otvoreno. A zbog toga što se ljudi osjećaju sigurnije, cestovni saobraćaj je učetverostručen u posljednjih 10 sedmica.

Naravno, sigurnosna situacija je i dalje teška. Talibani se skrivaju među lokalnim stanovništvom i pokušavaju da ih zastraše. Njihovo oružje – improvizirane eksplozivne naprave – i dalje predstavlja smrtonosnu prijetnju stanovništvu, vladinim zvaničnicima, kao i našim snagama. Srećom, broj napada improviziranim eksplozivnim napravama u Centralnom Helmandu opada, dok se povećava broj pronađenih eksplozivnih naprava, dijelom i zbog toga što domaće stanovništvo otkriva vojnicima lokacije tih naprava.

Niko ne gaji iluzije o jednostavnom uspjehu u Afganistanu. Mi – narod Afganistana i vojnici u sastavu misije pod vodstvom NATO-a – smo već platili visoku cijenu i pred nama je još dosta teških dana.

Ali polako i sigurno vlasti Afganistana će nastaviti jačati i dobijati veći legitimitet u očima svojih ljudi. Sve više Afganistanaca će okretati leđa talibanima. A Afganistan će postati mjesto gdje terorizam neće moći naći utočište, mjesto za lansiranje projektila, niti inspiraciju.